Piše: Ana F.
|
Više ne čujem zvuk ključeva kada izlaziš iz auta dok se vraćaš s posla, tata... ....Nemam razloga trčati van prema tebi i očekivati čokoladicu koju mi nosiš poslije posla...Više nemam razloga tražiti skriveni poklon za rođendan i Sv.Nikolu jer ga nema...Više nemam razloga ići na misu jer ne idemo na sladoled ni na sok poslije mise...Više nemam razloga pitati te neke stvari koje me zanimaju jer mi ne možeš odgovoriti...Više nemam razloga igrati šah, jer ne možeš igrati samnom....Više nemam razloga gledati televizor bez toga da me držiš za ruku...Nemam razloga više gledati prvenstva iz rukometa jer ne možeš gledati samnom.... Više ti ne mogu stati na noge i plesati s tobom i slušati izokrenute priče“Crvenkapice“ za laku noć ,ne zato što sam već velika....već zato što te nema dugo.... |
U ovom „modernom“ društvu prepunom raznoraznih udruga za prava žena i majki kao da zaboravljamo da važnu ulogu u našim životima imaju i „tate“. Mama je oslonac ali tate su mjerilo po kojem se izgrađujemo. Često uzor koji je teško nadmašiti a kada ga nema, teško nadomjestiti.
Nije mi želja minorizirati mame, niti preuveličati tate. Dapače, upravo želim istaknuti da su jednake važnosti i da bi današnje društvo trebalo posvetiti jednaku važnost tatama koliku pridodaje mamama.
Čak me i čudi kako je jedno, u suštini patrijahalno društvo „tate“ skoro pa marginaliziralo.
Nemojte skrivati „tate“, ne služe samo za zabranjivanje nego i za dokazivanje. A i ljubav...
Poluoblačno, -9 °C
sri
pet