S domjenka na domjenak

Pitaju me u "Četrtkovcu" kako je bilo na tradicionalnom domjenku kojega gradski oci i mame pripremaju za uzvanike. A kak bi moglo biti? Kak i uvijek. Malo uobičajenih govornacija, puno dobre papice i za piti odlična graševina Marijana Kukovačeca. Najveseliji je bil vlasnik jedne firme kaj se bavi svim i svačim. A kak i nebi bil vesel kad slavi rođendan, kaže mi Mrkić. Častitam mu rođendan! Slijedeće godine i ja bum slavil svoj rođendan na nekom domjenku. Te večeri čul sam da su još neki tak proslavili rođendane. Kažu da je direktor komunalne firme dopelal sve svoje pajdaše, kaj haklaju nogomet, na domjenak dobrovoljnih davatelja krvi. Su se lijepo počastili i prešli doma. A nije to nikaj novoga. Znam čitavu ergelu zagrebačkih novinara koji svakodnevno posjećuju domijenke, otvaranja izložbi i press konferencije na kojima je obvezna i zakuska. Imaju nepogrešive informacije gdje je domijenak u podn, gdje oko užine, a gdje navečer. Ampak tak i tak poslije ostane hrpa jela što se za pijaču, bar u Prigorju, nemre reći. U slast i živjeli.