“Prijatelji stari gdje ste?!”

Od vrtićke dobi imamo nekolicinu klinaca s kojima se  družimo i to uglavnom igrom slučaja ili bolje rečeno okolnosti jer živimo blizu, ili zajedno idemo u vrtić, ili pak malu školu. Prve školske dane također provedemo zajedno opet zbog istih razloga, ali i zbog straha od nove sredine jer kad imate 7 godina dovoljan vam je stres bezbrižnu igru zamijeniti sa svakodnevnim odlaskom u školu , a kamoli još i sa traženjem novih prijatelja. Nakon godinu-dvije već se polako snalazimo u tom “školskom” životu i to nam daje  poticaj da stvaramo nova prijateljstva čime ona stara “vrtićka” često znaju završiti neslavno. Osnovna škola, a osobito razdoblje puberteta prođe u društvu osoba koje su nam na očigled slične jer dijele iste strahove i u istoj su fazi razvoja kao i mi, što je je itekako bitno obzirom na ovo osjetljivo razdoblje. Kada dođe kraj osnovnjaka svatko krene svojim putem, putem koji odredi srednja škola. Iako su neka prijateljstva s kraja osnovne škole zaista iskrena i čvrsta, suprotan turnos i školski raspored srednje škole učini svoje i mi se udaljimo od nekoga s kim smo dijelili sve muke osnovnjaka. Nekima je upravo odlazak u srednju školu opet jedno jako stresno razdoblje, kada ne mogu  svi odmah steći nove kompanjone, već  neki pomalo samuju dok se nekome ne udostoje prići i započeti proces upoznavanja. Srednjoškolska prijateljstva su već na malo većoj razini jer polako imamo izgrađen karakter i znamo što nam otprilike odgovara. Prve ljubavi, prva pijanstva i markiranja samo su neki od “bitnih” događaja u životu pojedinca koji prolazimo sa svojim prijateljima, čime oni ostavljaju neizbrisiv trag na naš život. Jer kada se kasnije u životu sjetite svoje prve ljubavi ne možete, a da se ne sjetite prijatelja ili prijateljice koji su vas tješili kad je vaša “savršena ljubav” otišla od vas. Ovakva prijateljstva više nisu skroz beznačajna jer sa nekima krenete i na studij i logično se nastavite družiti. Iako na fakultetu upoznate hrpu novih ljudi, tek sa nekolicinom uspostavite prijateljski odnos i to na nekim sasvim drugačijim temeljima. Sad već znate što želite od života i ako pronađete sebi slične pojedince, potrudite se da tu i ostanu. Prijateljstva sklopljena nakon 20 godine su nešto sasvim drugačije, ne samo zbog već razvijenog karaktera, već i zbog mnogobrojnim prijašnjih “slomova” i razočaranja. To se osobito odnosi na trenutke ,poput onog, kada shvatite da netko koga ste smatrali prijateljem to zapravo i nije. Takve lekcije su zapravo itekako potrebne jer kad steknete pravog prijatelja znate cijeniti taj odnos ali i shvatite da možda ni vi niste u prijašnjim odnosima bili zaista pravi prijatelji. Ponekad se u prijateljstvu znaju dogoditi i ružne stvari poput trenutka kad prestanete komunicirati sa osobom s kojom ste provodili svaki dan svog života i kojoj ste u potpunosti otvorili dušu. Iako to možda ne očekujete ali i takve stvari se događaju, i tad ste uvjereni da to nikad nećete preboljeti, ali naravno vrijeme učini svoje i vi se oporavite. Kasnije kad sve to prođete i vi ponovo uspostavite kontak t sa tom osobom , shvatite da je upravo to bilo iskušenje koje vam je pokazalo da ste zaista pravi prijatelji. Tu se vračam na citat sa početka teksta. Prijatelj se, naravno poznaje u nevolji jer vam upravo on ili ona govori kako ste najljepši ili najljepša i da čete opet upoznati neku osobu u koju čete se zaljubiti, kad mu nije problem zbog vas ići na najgluplja mjesta na svijetu zato jer se to vama sviđa. Prijatelj vam je ona osoba koja vas je vidjela u najgorim izdanjima, a opet je uz vas. To je ona osoba koja vam prašta kad ste zločesti, pa čak i kad ju povrijedite, jer prijateljstvo nije samo pogled kroz ružičaste naočale. Kada vas život stisne sa svih strana, prijatelj je onaj kojem se uvijek možete obratiti za pomoć. Osoba sa kojom možete ići u kino, na neki fancy događaj ili pak ležati na kauču u piđami , a da vam je pritom super u njenom društvu. E to je prijatelj. Iako cijeli život tražimo “srodnu dušu” ,  prijatelj ne mora biti vaš blizanac jer ne moramo isto razmišljati da bi se međusobno poštovali. Različitosti su itekako dobrodošle jer se na taj način nadopunjavamo. Tokom života promijenimo hrpu ljudi oko sebe, mnoštvo “prijatelja” prođe kroz naš život. To je normalan proces odrastanja. Na kraju ipak ostanu oni pravi. Stari prijatelji ostanu negdje u prošlosti, ostanu u sječanju jer su ipak imali utjecaj na naš život i barem ga na kratko obilježili. Oni koje nazivamo “pravim”  prijateljima, obilježavaju naš život do kraja, do posljednjeg daha!