Konačna transformacija banda Bon Jovi iz mainstream rock atrakcije u Country-rock senzaciju se konačno ostvarila na zadnjem albumu Lost Highway.Mnogi rockeri će ovakav potez kritizirati kao najveću veleizdaju. Ipak većina kritika ne dolazi iz tabora Bon Jovi fanova, nego od nostalgičara za zlatnim 80-ima.
Doista Bon Jovi je ikona koja mnoge vraća u vremena divlje kose i hard rock eru 80-ih godina.
Bon Jovi na putu prema Lost Highway-u. Upravo pojedinici koji su imali priliku proučavati band od njegovih početaka, složit će se kako country eksperiment "Lost Highway" uopće nije iznenađenje, štoviše ovo se od Bon Jovi-a očekivalo već 20 godina.
Bon Jovi, hard rock 80-ih i propast jedne glazbene ere
Potrebno je vratiti se na trenutak vremenima kada su se bandovi proizvodili kao na tekućoj traci i pod istim kalupom. Pokušajmo rasčlaniti bitne razlike između bandova kao što su: Mötley Crüe, Ratt, Poison, Cinderella, Europe ili recimo Skid Row.
Upravo tako, ako odstranimo unikatne frizure, posebne "stage trikove" i maštovita imena, dobit ćete jedan te isti band.
Bon Jovi na početku karijere 1984.
Ovdje se nalazi odgovor zašto je Bon Jovi danas jedan od najprodavanijih bandova, kao i jedan od rijetkih koji još uvijek puni stadione do vrha.
Ostala imena iz tzv. drugog vala glam metala sjećamo se samo zbog nostalgičnih ploča.
Nema sumnje da su svi ti bandovi bili skrojeni od vrhunskih glazbenika, to je sasvim sigurno bio nužan uvjet da bi se plasirali među zvijezde 80-ih.
Ostavština njihova talenta ipak rezultira činjenicom da njihova imena nisu zaboravljena.
Nažalost većina rock "legendi" koji su 80-ih predstavljali buntovnu, agresivnu i prije svega seksualnu energiju danas ubijaju dane po krčmama, a dnevno vježbanje gitare zamjenio je trening na pivskom trbuhu.
Kako je Bon Jovi preživio neminovni propast rocka 90-ih
Među gomilom bandova koji su žarili i palili 80-ih "preživjelo" ih je jako malo. Činjenica kako recimo Nik Kershaw, koji je 1985. nastupao na Live Aid-u, danas svira po krčmama za 20-tak ljudi nije dovoljna da njega, ili slične, smjestimo u preživjele.
Jedini koji su se izvukli iz dugokosih 80-ih i pritom postali još veće zvijezde su Bon Jovi i U2. Lukavim potezima buntovnih Iraca ćemo posvetiti neku drugu recenziju.
Bon Jovi predvođen vokalom Jon Bon Jovi-em odigrao je karte po receptu Rolling Stones-a. Naime Mick Jagger i Keith Richards već 4 desetljeća odolijevaju trendovima, ali ih ujedno i pametno ukomponiraju. Dolaskom 70-ih uveli su elemente punka (Black and Blue), 80-ih se priklanjaju hair metalu (Steel Wheels), a u 90-ima počinje njihov povratak korijenima.
Naravno Rolling Stonesima u prilog ide i činjenica da su oni svojevrsna institucija i na neki način izumitelji rocka. No da nije bilo mudrih odluka, možda Stonese danas nebi doživljavali na ovaj način.
Bon Jovi 1992. - promjena imidžaBon Jovi 1992. - promjena imidža osigurala im je
ostanak na rock sceni.
Bon Jovi je dolaskom 90-ih učinio isto. Članovi banda mahom su ošišale duge natapirane grive i bacili kožne hlače u smeće.
Već 1992. izlazi njihov "moderan" album Keep The Faith. Za razliku od power balada koje su dominirale ranije, Keep The Faith je izgrađen na novoj popularnosti Grunge-a, Nirvane i ostalih predvodnika novog desetljeća.
Mlada publika prvi doticaj s glazbom najčešće doživljava u slušanju tipične TOP 20 ljestvice.
Bon Jovi je znao da mora ostati upravo tamo. Hitovi kao što su Bed of Roses, Keep The Faith ili In These Arms održali su ih stalno u periskopu horde budućih fanova.
Ostatak ekipe iz 80-ih, koje se do jučer štovalo kao božanstva postali su predmet ismijavanja od strane nove generacije. Mladi pod utjecajem novih trendova zgražali su se nad slikama dlakavih prsiju i preuskih kožnih hlača.
Neupućeni tinejđeri s početka 90-ih nisu mogli ni zamisliti koliko su se Jon Bon Jovi i Richie Sambora nanosili istih materijala.
Bon Jovi danas
Zadržati izbirljivu publiku 90-ih koja je bila pod snažnim utjecajem elektronske glazbe i dance ritmova, nije nikako bila jednostavna misija.Bon Jovi-a je od zaborava izvukao romantični hit "Always" sa kompilacije "Crossroads" kao i njihov buntovni, po mnogima i najmračniji, album "These Days".
Završetkom 90-ih Bon Jovi se počinje vraćati svojim korijenima, pod time ne mislimo na Glam Metal 80-ih. Ulaskom u 21. stoljeće Bon Jovi se vraća svojim individualnim glazbenim stilovima, glazbi koju vole oni sami. Uspjeh takvih poteza osiguravaju i brojne rock legende koje su počele još u 70-ima. 2000. godina bila je "revival" takvih bandova koji su zapalili publiku prije svega svojom iskrenošću i povratkom na glazbeni početak.
Među najznačajnijim primjerima velikog povratka 2000. svakako moramo istaknuti: Aerosmith (album: Just Push Play), AC/DC (album: Stiff Upper Lip), Iron Maiden (Brave New World) i naravno Bon Jovi (album: Crush)
Lost Highway
Moramo reći kako je ovo najiskreniji Bon Jovi-ev album karijere. Motivi poput ceste, radija i dugih vožnji postale su njihov prepoznatljiv stil Pitanje koji se mnogi pitaju je da li ga to čini i najboljim albumom? Naravno da ne.
Nema tu ne previše post produkcije, ni podilažanja publici, nema čak ni prepoznatljivih refrena.
Zapravo nema gotovo ničeg od formule na kojoj je Bon Jovi stvorio karijeru.
Ali zato ima pregršt iskrenosti. Ako želite Jon Bon Jovi-u reći "zaboravi na sve i otpjevaj nam nešto od srca" dobit ćete album "Lost Highway" na zahtjev.
Album je kombinacija dugogodišnje karijere pod utjecajem rocka i ljubavi svakog predstavnika radničke klase - country-a
Elementi country glazbe kod Bon Jovi-a podigli su veliku prašinu i zbog toga mnogi nazivaju Lost Highway country albumom. Ova konstatacija je kriva u potpunosti. Nema tu stihova poput "I went to Texas to feed m'cows", ako ćemo uvesti malo matematike možemo reći kako je omjer rock naspram country oko 4:1.
Što oni sami imaju za reći o albumu, pogledajte u video-prilogu.
Poluoblačno, 21 °C
čet
pet