Sjećate li se Stjepana Kosa - Lule? Malo tko. Ima već godina kako je umro, ali
stariji će se prisjetiti zaposlenika u tadašnjem Poljoprivrednom kombinatu
Zelina, kasnijem ZZK-u kojega danas više nema. Lula je radio u podrumu
kombinata, na otkupu grožđa, gljiva, ljekovitog bilja... Nespešani kažu da je u
to vrijeme imao najbolje vino u tom kraju i pomagao je drugima kako da
poboljšaju svoj proizvod koji u to vrijeme i nije bio na nekoj osobitoj
razini.Stjepan je umro, ostao je vinograd i sjećam se našeg tehničara na radiju
- Vlade Kosa, Lulinog sina, koji se u čudu pitao -kaj ću s tim?Vremena se mijenjaju. Vinogradarstvo i vinarstvo dobilo je na cijeni. Istina, teško je ali ipak nekako ide. Vlado se prihvatio vinograda. Stari "na kol" je zamijenio novim. Zasadio je 3000 trsova bijeloga pinota i 2000 zweigelta.Da se običaji i tradicija "ne zatereju" ostavio je nešto kraljevine, štajerske beline i graševine.
I kaj sad?
- Najveći mi je problem podrum. Za uređenje treba breg penez a to sad baš nemam. Stare bačve i nisu u tako lošem satanju ali ne odgovaraju suvremenoj tehnologiji kakvu želim primjeniti. Teško je i na tržištu. Većina vinara već je zauzela restorane, gostionice i prodajna mjesta. Ipak, mislim da ću pronaći svoje mjesto na tržištu prije svega s crnim vinima. Trenutno u Europi je moda crnih vina koja se piju više od bijelih. Kako kod nas sve dolazi s određenim zakašnjenjem, vjerujem da će i kod nas potražnja crnih vina biti povećana. Tu mi je šansa, pripovijeda Kos.
Kak bilo da bilo, uz Željka i Đuru Kosa, dobilo smo još jednog Kosa vinara. Ako je suditi po tradiciji bit će to još jedan uspješan vinar. Samo treba strpljenja.
Slabi snijeg, -10 °C
pet
pon