Rođen je u Krčima 12. rujna 1875. godine na obiteljskom posjedu svoje majke Zore, plemenite Gerechthammer, Dragutin Domjanić. Dragutinov otac Milivoj Domjanić, gradski tajnik u Zagrebu umro je 1880. godine. Dragutin je djetinjstvo proveo na obiteljskim posjedima u Krčima i Donjoj Zelini. Škole je pohađao u Zagrebu gdje je bio smješten u plemićki konvikt. Poslije završene gimnazije studirao je pravne nauke, a 1898. godine stupio je u državnu službu. Već slijedeće 1899. godine doktorirao je, te se nakon toga posvetio zvanju istražnog suca u Zagrebu. Za vrijeme ljetnih praznika u Krčima su nastale njegove prve pjesme Na Krče, Lipa, Bele Rože. Prva potpisana pjesma bila je Ridi Pagliaccio (Vijenac, 1895.god.), no prva objavljena pjesma izašla mu je u Bršljanu 1892. godine pod pseudonimom Milivoj Seljan. Surađuje sa svim poznatim hrvatskim i drugim časopisima. Za vrijeme prvog svjetskog rata oko 1917. godine napisao je kajkavski ciklus Kipci i popevke, gdje ima mnogo aktualnih pacifističkih motiva poput Ciklame, krvave ciklame, a kojim je započeo svoj pohod širokoj popularnosti. Pjesme su mu postale vlasništvo najširih slojeva, uglazbljivane su i pjevane posvuda. Druge su mu zbirke pjesama V suncu i senci, Pjesme, Izabrane pjesme i Po dragome kraju. Odlike njegove lirike su blag i tih lirski govor, izrazit smisao za formu, iskrenost pripovijedanja, naivna neposrednost i specifična lirska toplina. Domjanić je također objavljivao i prikaze knjiga, a napisao je i nekoliko crtica u prozi. Prevodio je stranu poeziju (Goethe, Heine, Verlaine, Mistral, Nadson). Među brojnim dužnostima koje je obnašao bio je predsjednik međunarodnog PEN kluba zagrebačke sekcije, predsjednik Matice Hrvatske, predsjednik Društva hrvatskih književnika, prvi pravi redovni član umjetničkog razreda Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Umro je u Zagrebu 7. lipnja 1933. godine u pedeset osmoj godini života.
Vedro, 11 °C
ned
pon
