Da nije bilo Dana elektroničkih medija u Trogiru, zaboravili bismo na značajan podatak. Tamo je redakcija Radio Zeline dobila Priznaje za tridesetgodišnji uspješan rad na razvoju lokalnog informiranja. U obrazloženju nagrade puno je toga rečeno. Te da smo bili prvi od lokalalca koji nisu svirali "cajke" ili kako mi to volimo reći – kuruzu. Te da smo prvi uveli izravna javljanja slušatelja u program, u vrmenu kada je to bilo, u najmanju ruku rečeno, preopasno. Te da smo se usudili govoriti o ono o ćemu se do tada šutjelo... Te ovo, te ono... Lijepo. Hvala HURIN-u što se sjetio i jedne male redakcije poput naše. Vraga male. Kad se prisjetim kome sve ta Plaketa pripada nitko nebi dobio ni milimetar od nje. Treba se sjetiti ondašnjih osnivača i ljudi koji su podmetnuli leđa. Predsjendika ondašnje općine pokojnog Branka Burića, predsjednika Izvršnog vijeća Ivice Horvatića, sekretara Branka Žigrovića, novinara Krune Sabolića koji je sve azkuhao, prvog tehničara, zidara, električara i "aktice za sve" Ivana Pepija Žigrovića, Danice Bejuk, prvih novinara Vesne Grošinić (tada kadoić) i Tonija Studenoga, urednika Ivice Crnića, kasnije ministra u Vladi RH a danas uglednog odvjetnika, Mladena Lackovića, uglednog novinara i urednika središnjeg dnevnika ondašnje Televizije Zagreb,književnika i slikara Zlatka crneca, direktora NS-a Miljenka Novaka, pa agilnog surednika Nikole Hasneka iz Paukovca...Tko bi ih sve nabrojao, zato neka mi oproste oni koje nisam spomenuo. Nije namjerno. Tek godine čine svoje.
Nije, u ovih 30 godina bilo značajnije osobe u RH, od političara do kulturnih, javnih ranika i estradnjaka koji nisu prošli kroz studio Radio Zeline.
Ponosni smo na ovu Plaketu i hvala svima koji su na bilo koji način doprinijeli da smo takvo priznanje struke primili. Hvala slušateljima koji su nas unatoč propustima i glupostima vjerno slušali i bili uz nas. Hvala što će i ubuduće biti uz nas. I na kraju hvala što nas se bar netko sjetio.
Vedro, -9 °C
sri
pet